nedjelja, 02.03.2008.

Sve je nekako drugačije...

Da, znam, zadnjih mjeseci te nisam posjećivala često. Smiješno i ironično, jer si me od svih prijateljica jedinu baš voljela onako kako se voli....Bar si tako govorila.... I ja sam tebe, o da jesam, nisam nikad prestala, samo....
Ja jednostavno nisam imala vremena za ništa. Evo, prije 5 dana prijateljici je bio rođendan, znala sam dan prije, taj dan, dan poslije i čitavo vrijeme sam to imala na umu i ja jednostavno nisam stigla joj čestitat. Prvo neki shopping, pa sam morala na jednu neodgodivu kavu, pa kuci i onda ono standardno knjige i skola.... Jednostavno nisam stigla. Imam tisuću još obaveza u glavi, par dragih ljudi koje moram nazvati, ali ja.. ja jednostavno ne stižem to.
I vjera mi se katkad gubi. Vjera u svijet, u ljude… Vidila sam svašta, doživila svašta… I preispitujem se, gubim se katkad…
Ne sjećam se kada sam u zadnja dva mjeseca sjela i bila sama sa sobom da o svemu razmislim, o svim promjenama koje sam ovu godinu prošla. Nisam ni stigla razmišljati o svijetu, sebi i simbolima…Oprosti mi sto sam te zapostavila previse mi znacis da sad jednostavno zaboravis na sve...molim te nemoj...daj mi jos jednu priliku...obecajem necu te iznevjerit....

utorak, 22.01.2008.

Postoje ljudi koje prvi put sretnemo, ali osjećamo kao da ih odnekud znamo. Makar ih nikada u životu nismo vidjeli

Nije me jako dugo bilo tu, znam..Jeste me zaboravili? Ja vas nisam.. Morate mi oprostit, nisam bila tu, nisam imala internet i neću još neko kraće vrijeme...Čitav život mi se zaokrenuo...
Naime....
Jednom sam pročitala negdi da ona vrata koja sa žudnjom gledamo jednostavno samo moramo otvorit, naći u sebi hrabrost i samo povući kvaku. To je najbitnije što trebamo napravit, kasnije će se sve samo od sebe posložit..
Pa ajde, pomislila sam, ajde da otvorim ta vrata...
I vjera mi se katkad gubi. Vjera u svijet, u ljude… Vidila sam svašta, doživjela svašta… I preispitujem se, gubim se katkad…
Ne sican se kada sam u zadnja dva mjeseca sjela i bila sama sa sobom da o svemu razmislim, o svim promjenama koje sam uvela u svoj zivot prosle godine. Nisam ni stigla razmišljati o svitu, sebi i simbolima
I kad sam zatvorila oči, od svih onih trenutaka, smisnih i onih tužnih, od smijeha do suza, sitila sam se sta me sinoc jako uznemirilo
Sinoć sam se uplašila smrti. Onako, došlo je to posve neočekivano, izazvano jednom posve običnom glupošću, a zapravo ako ću se hrabro prisjetit nisam je se dugo uplašila.
Bar ne kao sinoć.
I uspila sam zaspat.. Nekako.. Ali izjutra, negdje oko 5h ujutro, opet je krenilo. Upalila sam svitla, ali srce je neobično kucalo.
I znala sam da od sna te noći više ništa neće bit…
Ujutro sve izgleda kao probuđeno iz nekog sna. Nevino i čisto... Oprano od svake tuge, straha, ljutnje, bijesne riječi… I znam, znam da će s prvom zvonjavom telefona, žurbom, glasnom vikom i bukom sve u trenu nestati….Kad sam se tako probudila samo sam se naslonila na prozor i razmisljala
Moj grad se tek počeo budit……Onako nevin i snen pokušavajuć me natjerati da mu oprostim.. Oprostim što mi nije pružio ono što sam tražila…
Eto ljudi moj negdi sam se morala ispucat…puno pozdravaa

četvrtak, 29.11.2007.

A NEZNAN NASLOV KOJI BI OPISA POST... :(

eh...evo i ja se sitila napisat post...ovaj nece bit nesto dug..zavisi kako me pukne inspiracija...a nece me uvatit onakva ka i za prosli post...
A sta da vam kazem....danas sam u novinama citala o one dvi cure sa raba....i zapitala san se sta u njihovim zivotima nije valjalo...bile su i uspjesne i lipe.....stvarno nerazumin....a sta me najvise pogodilo je to da su one o svom samoubojstvu pricale prijateljicama otprilike godinu dana...i govorile im kako to mora bit strogo cuvana tajna...a znate nas ¨dicu¨... kad nam se neko povjeri mi cemo to cuvat...a ima i onih koji to odma izlaju drugima....i sad se ja pitan zasto te dvi cure nisu imale lajave prijatelje...mozda bi ih to spasilo...a stvarno nerazumin...neznan sta da vam kazem...osim da izrazavam ogromnu sucut obitelji i prijateljima...
Eto ljudi moji ovo je bilo kratko javljanje...uzivajte mi....sve vas pozdravljam...booookkk

subota, 10.11.2007.

ZA DUSU...

Nije me jako dugo bilo tu, znam..Jeste me zaboravili? Ja vas nisam.. Morate mi oprostiti, nisam bila tu, nisam imala Internet…
Jeste osjetili ikada, onako da u trenu kao da zamrzite sve, znate onako kad unutra (ne znam objasnit di točno, ali mislim da znate, ono unutra duboko, tamo između srca i trbuha) osjetiš istodobnu ljutnju i bol i bijes, da, da bijes, kad osjetite jaki bijes i hodate smireno, a zapravo bi poželjeli stati i vristati, gurnit nekog pored sebe (nije bitno jer ga ne poznaješ). Zamislite da se pritom nalazite u nekom hotelu na nekom poslovnom meetingu i da uhvatite osobu koja bi ti tribala biti kao neki idol i uhvatite ga kako vara svoju ženu sa mlađom curom, istom curom koju sutradan bude promovirana.
Poželite prestat vjerovati u ljubav?
A cinik u meni ponovno je zaspao. Ostavljajući pomalo gorkast trag zašto nešto mora biti kako bude..
Ali srce kaže da postoje nevidljive sfere. I da sve ima svoj razlog.
Sigurna sam da osjetite koliko god to skrivali u sebi i kimali u nevjerici glavom zaboravljajući koliko ste kao dite virovali…
Stojeći tako na mostu ukopana cili trenutak, odjednom sam osjetila kako mi je hladno. I pomislila sam kako moram pronaći neke tople rukavice. Ovo će bit hladna zima da pticu kao sto sam ja…
Polako sam se okrenila i točno osjetila kamo želim otići.
Vjetar je ove godine odlučio ne promijeniti smjer.…Sve će doći na svoje, samo treba vremena, kao da je šaputao iza ramena i gurao me naprijed…
A grad…a grad je čekao samo na mene da povučem gas na slijedećem križanju i odem zagrliti nekoga ko već sigurno spava
***
Naime....
Jednom sam pročitala negdi da ona vrata koja sa žudnjom gledamo jednostavno samo moramo otvoriti, naći u sebi hrabrosti i samo povući kvaku. To je najbitnije što trebamo napraviti, kasnije će se sve samo od sebe posložit..
Pa ajde, pomislila sam, ajde da otvorim ta vrata...
Sutra me možda više neće biti.
Ali danas sam TU.
Da, jednostavno danas sam TU.
I otvarajući naglo prozor galebovi su poletjeli prema moru. Osjetila sam opet vjetar i onaj miris.. Onaj miris…
I znala sam da sam sretna…. Sretna jer postojim.
I poželim trčati naglo dolje, poljubiti onu tetu koja prodaje autobusne karte na stanici, zagrliti ženu u dućanu, skočiti u prvu veću baru, vrisnuti onako glasno i uhvatiti nekog za ruke i zavrtiti se…
I obećajem si čvrsto. Obećajem si jako. Da neću dopustiti više nekim ljudima da me povrijede. Da neću više ni suzu pustiti radi onih koji to ne zaslužuju. Da ću uvik volitii svit ovako, na isti način.
Mislim da je vrijeme da počnem raditi ono šta osjećam i šta želim.
Mislim da me vrijeme neće čekati da napokon krenem…
I opet sam osjetila onaj nemir i miris… I odlučila sam…
Necu odustajat od nekih stvari tako lako….trudit cu se da bude onako kako zelim….i kad to napokon ako je moguce ostvarim….trudit cu se da to olako ne izgubim…MISLIN DA OSOBA KOJOJ JE OVA ZADNJA RECENICA POSVECENA DA CE SE PRONAC U NJOJ
Ljudovi moji ja vas sve puno volim….iden san ca…pa pa…
KI$$

ponedjeljak, 22.10.2007.

NAPOKON... :(

Ej ljudovi...evo i ja napokon objavljujen novi post...nemozete virovat...hhhh....
Kao sto vecina vas zna poginuo je Toše Proeski..ja nisan mogla virovat...mislila san da je to jos jedna televiziska izmisljotina...ali nazalost nije....
A sta da vam kazen necu pomoc sa pustin ricima tako da cu samo objavit meni najdrazu njegovu pismu...mislim jednu od najdrazih.....aj ljudi moji uzivajteee....saljem vam jedan veliki ki$$
POZDRAVLJAM: Ivanku, Dariu, Moniku, Reu, Jelu, moje Omisane....mislin da svi znaju ko su tiii....Katu, Katarinu, MAariju....Teu...i sorry ako sam koga zaboravilaaa

Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi
Bez starih rugoba i ovih nakaza
Što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja na hladna proljeća
Bez slike stradanja
Što se baš na nas zalijepe

Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi
Kavu ti skuhati
U krevet donijeti
Pa te poljubiti
Al' toga nema i ne postoji
OOOOOO
Da se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
Na nekom proplanku
Gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim

Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane

R.I.P

četvrtak, 20.09.2007.

Kratko javljanje..... :)

Evo bija bi red da vam se javin....ovaj post nece bit nesto dug jer neman nista posebno pisat.....evo ja sna na informatici i iskoristila san priliku da objavin post jer san nesto doma sa internetom zeznila......Moja srednja skola je odlicna.....ekipa je savresena najvise san se skompala sa Katom, Katarinom I marijom....i zatoi bi ih ovom prilikom pozdravila...pozdravit cu i moju Moniku, Teu,Reu,Ivanku,Dakyu, Jelu...ako san koga zaboravila nemojte se ljutit jer imamo odredeno vrime na internetu.....svima vam saljen jedan veliki ki$$ i potrudite se sa komentarima....Pozdrafffff

srijeda, 05.09.2007.

UFFF TA SREDNJAAA... :(

evo ljudi moji mislim da bi bija red da vam se javin....nevirujen da cu imat sad vise bas vrimena jer san upisala pretesku srednju za zajebavat seee....a jebemu....v osnovnoskoolci uzivajte dok mozete jer je srednja pakal ipo virujte mii....a da vam ne pricam kako ce vam falit staro drusto...abs ka i meni...a sad cu malo o svom razredu...cure sta je je stvarno su super ali uvik vam postoji crna ovca u svemu pa tako i u mom razredu.....ta zenska je stvarno umisljena a sta je najtragicnije nije uopce nesto da bi tribala bit umisljena...a dosta sad o njoj...ima nas samo 18 od toga 6 muskih...momci su stvarno legende i sta je je znaju nasmijat...nema nesto liph muskih po skoli ka sta san ocekivala je tamo su ipa 4 skole pa ono za ocekivat je da ima lipotana ali jbg...razocaralo me.....a nema veze....eto to vam je to ljudi moji iden sad papit palacinke...saljen vam veliki KI$$...

četvrtak, 02.08.2007.

ZADNJI POST OVOGA LITA... :)

Ej čjudovi!Evo sam se i ja odlucila javit. Neki dan je u Vranjicu bila festa. Nije bilo nesto zabavno, ali O.K. Rea i Moniak su me crnile ka nikad, prvo je rea rekla Stipi da se zaniman za Garu, a lik je ajme Boze, onda je rekla Juri Vukadinu da proucavan njegov zivot...aaaaaaaa.....A sta da kazen...crnjak do crnjaka. Eto to vam je to. Mislim da vam se necu javlajt do kraja lita, ali ako uvatin stako pametnoga za napisat onda ocu. Saljen veliki pozdrav Rei (jos imam tvoje prste na ramenu kako si me udrila), Dariu, Moniku, Lučku, Ivanku (kraljice ic cemo i veceras na odredeno mislto...heh),Jelu, Juru, Svonju...i ako san koga zaboravila skuzajte.... Eto ljudi lipo mi se zabavite jos ovo lita sta je ostalo pa onda nazad u skolu...awwwww.....Saljem veliki KI$$ svima...

utorak, 10.07.2007.

NAPOKON..... :)

EJ ljudi...evo bija bi red da vam se javim...a sta cu kad je sad lito pa se nemam vrimena okrenit od pustog kupanja i izlazenja...ja doma doden samo jest i spavat...a katkad ni to....
Evo sad idemo na barbarinac...stat cemo do 7 ipo...ajme napokon ludiranje bez icije kontrole...a bit ce ludo jer ekipa je super...ajme kako me sad monika pripala zove me i kaze da nece ic a ja san se ukocila od straja jer onda nebi ni ja isla....evo sad cu vam stavit jedan test inteligencije...ljudi koji me poznaju nece virovat ali ispala san normalna...uuwwaaauuu...napredujen...hhhhh...pozdrav moniki,rei,darii,jeli jopi,benicu,hajkuli,pinovi,leli,tei,grgi, i sorry ako san nekoga zaboravila...aj uzivajte
Test inteligencije

Pitanja:
Da biste otkrili koliko ste inteligentni, rijesite ovaj test, zbrojite svoje pogrešne odgovore i pogledajte
svojuinteligenciju.

1. Ako legneš u 8 sati i naviješ sat da ti zvoni u 9 sati, koliko ćes spavati?
2. Da li u SAD postoji 25. prosinca?
3. Ako imaš u kutiji samo jednu šibicu i ulaziš u mraćnu sobu gdje se nalaze: petrolejka, plinska
svjetiljka i peć na drva što ćes prvo zapaliti?
5. Što pise na kovanici od tri kune?
6. Lijećnik ti da tri tablete da piješ jednu svakih pola sata. Koliko ćes dugo piti tablete?
7. Sanjaš da si u tamnom tunelu, s jedne strane dolazi vlak, a sa druge zmaj. Što ćeš ućiniti?
8. Što je bilo prije 1945. godine
9. Da li je moguće čovjeka sjeverno od New Yorka pokopati zapadno od Missipija?
10. Da li je moguće u SAD-u vjenćati se sa sestrom svoje udovice?
11. Ako baciš crveni kamen u Crno more, što će se dogoditi?
12. Ti si mi sin, a ja ti nisam mama, sto sam ti ja?
13. Ako se čovjeku odsjeće desna ruka, koliko mu prstiju ostane?
14. Avion se srušio na kanadsko - američkoj granici. Gdje će se pokopati ranjenici?
15. Koliko rođendana ima majka troje djece?
16. Jabuka ima tri grane, svaka grana ima tri grancice, svaka grancica ima tri ploda, svaki plod ima tri
kostice. Koliko krusaka ima na stablu?
17. Koliko puta u toku 24 sata (jednog dana) minutna kazaljka pređe iznad satne kazaljke?
18. Ako danas u podne pada kisa, moze li se za 36 sati oćekivati sunce?
19. Pijetao snese jaje na slovensko - hrvatskoj granici. čije je jaje?
20. Koliko jee 10 i 30?

Odgovori
1. 1 sat
2. Da.
3. Šibicu.
4. Svi.
5. Nema kovanice od tri kune.
6. Sat i pol.
7. Probuditi se.
8. 1944. godina.
9. Ne.
10. Ne jer si vec mrtav, buduci da ti je zena udovica.
11. Potopit će se.
12. Tata.
13. 15 prstiju.
14. Nigdje, jer ranjenici nisu mrtvi.
15. 1 rođendan.
16. Ni jedna, jer na jabuci ne rastu kruske.
17. 22 puta.
18. Ne jer ce biti ponoć.
19. Pijetao ne nosi jaja.
20. Pola jedanaest.

Greske
0 = super inteligentan
1 - 2 = inteligentan
3 - 4 = prilicno inteligentan
5 - 7 = normalan
8 - 10 = glup
11 - 14 = umno bolestan
15 - 17 = 100% idiot
18 - 20 = opasan za okolinu

REZULTATE MI OSTAVITE U KOMENTARIMA...SALJEN VAN VELIKI KI$$

utorak, 26.06.2007.

PRIJATELJSTVO

1/10 LIPIH TRENUTAKA KOJE SMO ZAJEDNO PROVELI...=¸(